Fenomen (ne)religioznosti u suvremenoj književnosti

„Fenomen (ne)religioznosti u suvremenoj književnosti”, zbornik, (o. J. Bebić, Hrsg.), Biblioteka „Diaspora croatica“ knj. 13, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2009., 160 str., cijena: EUR 8,00

ZB-2008-txtDeseti po redu zbornik radova s godišnjih pastoralnih skupova hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe nosi naziv „Fenomen (ne)religioznosti u književnosti“. U zborniku su predavanja sa skupa održanog od 6. do 9. listopada prošle godine u Bergisch Gladbachu kod Kölna. Objavljen je u izdanju Hrvatskoga du­šobrižničkog ureda iz Frankfurta.

Tema je bila posvećena fenomenu (ne)religioznosti. U zborniku su dva predavanja mr. Josipa Grbavca iz Sinja o problemu Boga u suvremenoj književnosti i odnosu teologije i književnosti, predavanje akademika Josipa Bratulića iz Zagreba o ulozi staroslavenskog jezika i glagoljice, te dva predavanja dr. Vladimira Lončarevića iz Zagreba o religioznosti i katolicizmu te hrvat­skom katoličkom pokretu i katoličkoj književnosti. U predgovoru delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić odgovara na pitanje o izboru teme skupa te ističe: „O ovoj temi do sada nismo razmišljali temeljito, kao i o njezinoj važnosti u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Danas se sve više osjeća potreba za proučavanjem književnosti i kulture u teologiji, osobito u praktičnoj teologiji. Drugi vatikanski sabor, osobito u koncilskom dokumentu ‘Gaudium et spes’ (‘Radost i nada’), u poglavlju o promicanju kulturnog napretka govori o potrebi dijaloga između vjere i kulture i važnosti književnosti za razumljiviji navještaj krš­ćanske poruke. Moderna književnost posljednjih desetljeća osobito je prikladna da preko problematiziranja jezika neposredno dopremo do čovjeka sadašnjice, neophodna je kao korektiv za svakog teologa, jer i teologija nužno koristi jezik kao medij svoga izražavanja. Bavljenje poetskim tekstom vrlo je važno u ophođenju s Biblijom kao književnim djelom. Iako je suvremena književnost pretežno ‘literatura nevjere, fatalizma i nihilizma’, ona upravo kao takva ‘provocira, ali producira vjeru'; na njezina do krajnosti radikalna i provokativna pitanja može dati odgovor samo teologija.”

U radu skupa sudjelovao je i gos­pićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, koji je okupljene pozdravio uime dubrovačkog biskupa mons. Želimira Puljića, predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu. Pritom je istaknuo: „Mi biskupi podr­žavamo vaš rad i radujemo se svakom vašem uspjehu u pratnji svakog našeg vjernika kako ne bi izgubio ono što je dobro, a to su vjera i ljubav prema domovini“. Mr. Josip Grbavac u predavanjima ističe kako su teologija i književnost dvije veličine koje se po samom svom podrijetlu ne mogu dijeliti, štoviše, povezane su na dvojak način. „Svi oni koji posljednjih nekoliko desetljeća prate književnost, teatar i film, jedva će u njima susresti govor o Bogu, o otkup­ljenju, o Crkvi, osim u izna­kaženim slikama i karikaturi. Umjesto toga neumorno se prikazuje kaotično stanje u današnjem svijetu u svim varijacijama. Čežnja za oslobođenjem iz tog beznadnog stanja, čežnja za ispunjenim životom, zdravim okolišem, pravednošću, sretnim partnerstvom, oslobođenjem od krivnje, dostojnom smrću ipak nije umuknula. Zbog toga bav­ljenje književnošću i filmom, pa i u njihovu tmurnom, blasfemičnom ili opscenom izrazu, može jednom angaži­ranom recipijentu više kazati o našem svijetu nego što je ovaj kadar razabrati iz vlastitog iskustva, koje je uvijek ograničeno na jedan horizont”, kazao je mr. Josip Grbavac.

Akademik Josip Bratulić ističe kako ima malo naroda koji su u svojoj kulturnoj i političkoj prošlosti prošli tako složen i jedinstven put — od davnih početaka do danas — kakav je prošao hrvatski narod. „Taj je put sav u znaku trojstvenosti. Hrvatski narod, i njegovi svećenici, Riječ su Božju slušali na svom jeziku. I svećenici i vjernici svakodnevne su molitve, razgovor s Bogom, molili na svom jeziku.”

U predavanjima dr. Vladimira Lončarevića stoji kako je u Hrvatskoj književnosti tijekom stoljeća, a naročito u 19. st., bilo različitih prijepora o stilsko-formalnim, tematskim, jezičnim i drugim pitanjima, no sve do kraja 19. st. u jednu se stvar nije diralo: u opravdanost vjersko-moralne prosudbe književnosti kao ni u opravdanost vjersko-moralnih inspiracija u gradbi književnih tema.”

Hrvatska katolička književnost, kako je i ovom prigodom „terminus technicus“ nazivamo, nastajala je u okolnostima završnih sukoba velike književne borbe, što se, okvirno uzevši, razvijala između 1898. i 1909. godine. Bio je to sukob „starih“ i „mladih“, sukob zagovornika tradicijskog pogleda na književnost u njezinoj prije svega moralnoj, domoljubnoj i vjerskoj pedagoško-prosvjetno-pastoralnoj ulozi, koji su polazili od načela dotadašnje katoličke estetike u smislu „verum, bonum et pulchrum convertuntur“, odnosno „nije lijepo što nije dobro i istinito“, i onih koji su držali da se književnost ima osloboditi svakog „pritiska“ i „tutorstva“, smatrajući kriterij ljepote ako ne jedinim, a ono vrhovnim kriterijem njezine prosudbe i njezina smisla. To je dakako vrlo pojednostavljena slika, s mnogo nijansi i preklapanja poeto­loš­­kih, estetičkih, socijalnih, političkih i drugih shvaćanja književnosti i njezine javne uloge i službe, kazao je dr.Lončarević.

I ovaj, kao i prethodni zbornici, da­je kvalitetan hrvatski inozemni do­p­­rinos razvoju hrvatske teološke misli, a njegovo grafičko rješenje i ovoga je puta uspješno ostvarila Romana Kašaj.

Adolf Polegubić