Ljekaruša od smijeha

„Ljekaruša od smijeha“, (prikupio, priredio, zapisao i prilagodio dr. Adolf Polegubić), Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2014., 138 str.; cijena 6 eura

Ljekarusa„Ljekaruša od smijeha“ – naziv je trinaneste u nizu knjige dr. Adolfa Polegubića, u kojoj su skupljeni vicevi i pošalice, koje je autor prikupio, priredio, zapisao i prilagodio Živoj zajednici, u kojoj su više od jednog desetljeća i objavljivani. Knjiga, koje je urednik i recenzent Mladen Vuković, a naslovnicu je oblikovao Žarko Luetić, objavljena je u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Kada je dr. Adolf Polegubić postao glavnim urednikom časopisa Žive zajednice, u prosincu 2002., odlučio je u tom mjesečniku pokrenuti rubriku „Šale-savjeti-recepti“. U sklopu te naoko trivijalne rubrike etničko-kulinarskih zgoda objavljuju se i pošalice i vicevi. Rubrika, koja se rado čita, postala je pravo osvježenje mjesečnika svojim britkim doskočicama. Tako je tijekom jedanaest godina u Živoj zajednici, periodičniku hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, koju od rujna 1978. objavljuje Hrvatski dušobrižnički ured u Frankfurtu na Majni, objavljeno više od 700 šala i viceva. Iz broja u broj mjesečnik nastavlja s objavljivanjem šala i viceva koje urednik prikuplja iz raznih internetskih izvora, knjiga i iz usmene predaje, te bira one „pristojne“ prilagođujući ih Živoj zajednici. Na tome se mislilo i ostati jer su spomenuti vicevi tako došli do čitatelja te su ispunili svoju svrhu. No, iz susreta s Hrvatima koji se okupljaju u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj, uredniku dr. Polegubiću je u više navrata sugerirano kako bi bilo dobro da se ti vicevi i šale trajnije sačuvaju u prigodnoj knjižici. Iz tog je razloga nastala i ova knjiga viceva. Vicevi i šale u knjizi nisu stavljeni u određene kategorije, već su doneseni onako kako su objavljivani u Živoj zajednici.

Valja podsjetiti kako su šala, vic ili dosjetka, prema suvremenom tumačenju, oblik humora (kratka priča), koja najčešće nasmijava ljude s neočekivanim smiješnim raspletom. Vic je najčešće djelo nepoznatog autora, a u njegovu stvaranju sudjeluju svi društveni slojevi. Vicevi su najkraća, sitna, mikroknjiževna struktura, kako ih teoretičari nazivaju, a spadaju u narodnu književnost jer im je autor najčešće nepoznat, pa svatko dodaje ponešto u vicu, brusi ga da bude što uspješniji i duhovitiji, i kad to uspije, onda se radi o uspjelom vicu. Šale i vicevi u ovoj su knjizi kratki, mogu se ispričati u svega nekoliko „poteza“, s duhovitim završetkom. Svatko se u njima na ovaj ili onaj način može prepoznati.

No, u vicevima i šalama je puno životne mudrosti, a među onima o kojima se pričaju šale i vicevi nema nedodirljivih. Dakako da urednik Žive zajednice nije isključivi autor viceva objavljenih u ovoj knjizi, ali ih je on iz različitih izvora prikupio, zapisao, priredio i prilagodio, ili ih je čuo i zapisao u raznim prigodama, a nerijetko ih je i sam kazivao, te na taj način imaju i njegov osobni pečat. Nemoguće je zapisati sve viceve i pošalice jer se oni, kako ističe humorist i antologičar Mladen Vuković koji već dvadeset i tri godine ure|uje emisiju „Kad se smijah, tad i bijah“ na HR Radiju Split, ponavljaju u bližim ili daljim vremenskim razmacima, u ovom ili onom društvenom kontekstu. Kad se zaborave, pojave se još aktualniji, samo što im se ponekad mijenja ime junaka, kao što je to i dr. Polegubić često činio zbog aktualnosti i prilagodbe vica ili šale svojim čitateljima. Humor je puno značio i znači Hrvatima u izvandomovinstvu. Svaki novi vic i šala donesu pozitivnu energiju u njihovu, ne baš laganu životnu svakidašnjicu. Za vjerovati je kako će i ova knjiga donijeti puno radosti onima koji je budu čitali te da će se vicevi i šale objavljeni u njoj još dugo u novim formama brusiti, kao što su se brusili i ovi – prije objavljivanja u Živoj zajednici. Na taj će način ova zbirka pošalica i viceva ispuniti svoj smisao – preko humora do zdravlja, a dobra šala i Bogu je draga. (Ć.F.)