Tajna života u ozračju suvremenog odnosa znanosti i vjere

„Tajna života u ozračju suvremenog odnosa znanosti i vjere“, zbornik, (o. J. Bebić, Hrsg.), Biblioteka „Diaspora croatica“ knj. 16, Hrvatski dušobrižnički ured, Franfurt am Main, 2011., 196 str., cijena: EUR 9,00

ZB-2010-txtTajna života u ozračju suvremenog odnosa znanosti i vjere, naziv je zbornika radova s Godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe, održanog od 11. do 14. listopada prošle godine u Bergisch Gladbachu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. To je ujedno dvanesti po redu zbornik radova sa spomenutih skupova.

Dr. Tonči Matulić u prvom predavanju objavljenom u zborniku govori o suvremenoj dinamici odnosa znanosti i vjere pod vidom izazova i perspektive, a u drugom predavanju govori o tajni života u ozračju znanstveno-tehničkog napretka pod vidom ovladavanja životom i/ili služenja životom. Dr. fra Luka Tomašević u svojim predavanjima govori o ljudskom životu i odgoju spolnosti kao služenju životu. „Moralno-etičke implikacije stare i nove eugenike“ naziv je predavanja dr. Ivana Kešine i Duška Jelaša. U zborniku je i predavanje dr. Ivana Kešine o bioetičkim dvojbama suvremene medicine. Na kraju svakog predavanja je i sažetak na njemačkom jeziku.

Predgovor je uime izdavača i organizatora skupa napisao tadašnji delegat za hrvatsku pastvu u Njemač­koj, a sadašnji ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu fra Josip Bebić koji ističe: „Teološki pojmovi o životu, o čovjeku, o Bogu i pojmovi kojima se koristi suvremena znanost, na prvi su pogled potpuno neusporedivi, drukčiji, jedni drugima strani. Crkvi se k tomu često predbacuje da ne ide ukorak s modernom znanošću i tehnologijom, da je staromodna te da se ne može nositi s novim znanstvenim dostignućima. Umovi okupljeni na ovome skupu i članci u ovome zborniku umnogomu su odgovorili na pitanje: Može li se znanost promatrati odvojeno od vjere i može li vjera opstati bez razuma? Kad nas iz svijeta znanosti zaspu pojmovima kao što su: kloniranje, umjetna oplodnja, surogat majka, cijepanje embrija, genski modificiran orga­nizam, mikročipiranje i slično, uz dužno poštovanje svakom napretku, onaj kojemu to nije struka gotovo da se smrzne. Nadalje, u teoriji znanstveno mogućeg stoji da će se djeca rađati bez genetskog oca ili bez majke, sa samo jednim tjelesnim ocem. Neki idu tako daleko govoreći da će dijete u istom imati i oca i majku. Mnogi svjetovni bioetičari pak razmišljaju da sve što je tehnički izvedivo jest etički i dopustivo. Nasuprot tomu valja reći da kršćanska etika jasno ističe da sve što je tehnički izvedivo nije uvijek moralno i dopustivo. Tijekom prošlog i u ovome stoljeću svjedoci smo da neke znanstvene metode čine sve za poboljšanje kvalitete ljudskoga života, a iskustvo pokazuje da se čovječanstvo ‘koprca’ u rascijepu između materijalnog i duhovnog te da mu upravo zbog kvalitete života nikad nije bila potrebnija duhovna komponenta nego što mu je potrebna danas.“

„Ljudi koji gledaju, ljudi koji žele vidjeti i čuti što se oko njih događa, ljudi koji vjeruju u Boga, ljudi koji traže Istinu, sve češće sebe hvataju u ulozi glasnogovornika ljudskoga dostojanstva“, ističe dr. Matulić dodajući: „Tajna života u kršćanskom poimanju, ali kudikamo više u kršćanskom svjedočenju, neodvojiva je od tajne bo­žanskoga života koji nam je darovan u Isusu Kristu po Duhu Svetome. Kršćansko shvaćanje života nije, pa onda ni ne smije biti, pozitivističko shvaćanje u smislu modernih čovjekovih težnji za ovladavanjem i kontroliranjem života. Kršćansko shvaćanje života je utemeljeno u osobi Isusa Krista koji nam šalje obećanoga Duha Branitelja po kojemu više ne živimo starim, nego novim životom koji nam je darovan“, ističe dr. Matulić.

Dr. fra Luka Tomašević podsjeća kako je danas tu i pitanje razvoja biomedicinske znanosti i njezine moći, zbog čega se pitanje dostojanstva čovjeka ili dostojanstva ljudske osobe ponovno nameće kao krucijalno pitanje samoga života, ali posebice ljudskog života. „I koliko god pojam dostojanstva ljudske osobe bio utemeljen, o njemu se i nadalje živo raspravlja“, istaknuo je dr. Tomašević dodavši kako se pritom postavlja i pravo pitanje nije li riječ o dvostrukom pleonazmu, i nije li dovoljno govoriti samo o dostojanstvu osobe.

Dr. Kešina napominje kako nasuprot stajalištima laissez faire — ideologije, koja se temelji na ideologijama ekstremnog individualizma i tehnicizma, za koju nema objektivnog morala, u radu se ističe stajalište o čovjeku kao etičkom biću, koje na temelju suda pravilnog uma dolazi do spoznaje naravnog moralnog zakona koji se stalno nameće i čini osnovu sveukupnog morala. „Taj zakon može razaznati svaki normalan čovjek koji se pravilno služi svojim umom. Na kraju biva vidljivo kako se eugenika, nova, kao i stara, u svojim posljedicama razotkrila kao pseudoznanost, tj. znanost stavljena u službu ideologije na znanstven način.“ Zbornik radova daje kvalitetan hrvatski inozemni doprinos razvoju hrvatske teološke misli te će biti posebno od koristi pastoralnim djelatnicima, ali i svima koje zanima ta po mnogo čemu izazovna tematika. Rješenje naslovnice i ovoga je puta uspješno ostvarila Romana Kašaj.

Adolf Polegubić